Lovor (lat. Laurus nobilis) pripada porodici lovornjača, a porijeklom je iz Male Azije.
Rasprostranjen je u primorskom području Hrvatske i u zemljama Sredozemnog mora.
Lovor je grm ili drvo, sjajnih i kožastih listova, dugačkih oko 7 do 10 cm.
Popularan je kao začin i kao ukrasna biljka, a koristi se i u medicini.
Prema grčkoj mitologiji, lijepa nimfa Dafne se pretvorila u lovorovo stablo kako bi pobjegla od zaljubljenog Apolona.
Lovor je tako postalo simbol Apolona te su se lovorovi vjenčići u njegovu čast davali pobjednicima i pjesnicima.
Iz tog običaja proizašao je izraz laureat, koji na latinskom znači “ovjenčan lovorom”.
Aromatična riznica nutrijenata
Listovi su vrlo aromatičnog, ljutog, gorkog i jakog okusa.
Svježi listovi sadrže vitamin A, C, te vitamine B kompleksa. Od minerala su prisutni kalcij, mangan, željezo, selenij, cink i magnezij.
U lovoru se nalazi oko 1 do 3 posto eteričnog ulja, kojeg čine cineol, eugenol, treslovine, seskviterpeni i gorke tvari.
Eterično ulje lovora dobiva se ekstrakcijom iz lovorovih listova.
Cineol ima sposobnost antitumornog djelovanja na određene tipove stanica raka pomoću poticanja apoptoze (programirana smrt stanice).
Također je odgovoran za antibakterijsko, antifungalno (antigljivično) i umirujuće djelovanje lovora.
Eugenol djeluje protiv epilepsije te ima sedativno djelovanje.
Treslovine (tanini) imaju adstringentno svojstvo (tvari koje stežu) te pomažu pri liječenju proljeva.
Seskviterpeni djeluju protiv leukemije.
Sušeni plodovi lovora sadrže eterično ulje čiji sastav čine terpeni (cineol, terpineol, citral), seskviterpeni, miristinska kiselina.
Ljekovito djelovanje lovora
Listovi lovora zbog svog bogatog kemijskog sastava pružaju široki spektar ljekovitih prednosti.
Lovor se tradicionalno koristio u liječenju mnogih bolesti, a bio je vrlo popularan kod Grka i Rimljana.
1. Olakšava probavu
Listovi lovora se koriste kod problema s probavom. Imaju sposobnost smanjenja nadimanja.
Listovi lovora smiruju rad želuca, potiču apetit i izlučivanje probavnih sokova.
Čaj od ploda se koristi za poticanje apetita.
2. Pomaže kod bolesti dišnog sustava
Kod bronhitisa, preporučuje se stavljanje obloga od lovora.
Oblozi se umaču u vodu u kojoj se kuhao lovor.
Takvi oblozi pomažu pri jakom kašlju, bronhitisu i infekcija dišnog sustava.
3. Pomaže kod menstrualnih problema
Djelujući kao emenagog, listovi lovora mogu potaknuti redovitu i normalnu menstruaciju.
Njihova primjena može pomoći i u ublažavanju menstrualnih bolova.
Također imaju sposobnost liječenja vaginalnog izlučivanja.
4. Smiruje nervozu i stres
Jedna od manje poznatih prednosti korištenja lovora jest u njegova prirodna umirujuća moć.
Lovorovi listovi snižavaju razinu stresnih hormona u tijelu.
Povećana količina stresnih hormona može biti štetna za zdravlje, a primjenom lovora postiže se smirenost i opuštenost.
5. Stimulira imunološki sustav
Lovor je bogat vitaminom A i vitaminom C, te mineralom cinkom koji imaju važnu ulogu u održavanju snažnog i zdravog imuniteta.
Vitamin A osigurava zdravu membranu sluznice očiju, nosa, usta, grla, pluća i probavnog sustava.
Vitamin C ima antibakterijsko i antivirusno svojstvo čime jača imunološki sustav.
6. Djeluje antiseptično i antigljivično
Prema brojnim istraživanjima, eterično ulje lovora pokazuje iznimna antigljivična i antiseptička svojstva.
Lovor kao antiseptik štiti rane od infekcija i sprečava rast bakterija.
Primjena lovora
Lovorov list se dodaje kao začin u razna jela te kod konzerviranja povrća i aromatiziranja octa. Kao začin juhama, varivima i umacima dodaje se po 1 list lovora.
Za kiseljenje povrća, te kao začin octu dodaje se 2 do 4 lista.
Jedan je od glavnih sastojaka “bouquet garni-ja” ili začinskog svežnja.
Kod pripreme hrane s lovorom, list se treba izvaditi na kraju kuhanja.
Koristi se u konzerviranju i pakiranju suhog voća, posebice smokava, te za popravljanje okusa i kao repelent.
Od listova se pripremaju čajevi.
Za pripremu čaja od lovora, uzmite 1 list svježeg ili sušenog usitnjenog lovora koji prelijte s 2 dl ključale vode.
Šalicu poklopite i nakon pola sata procijedite. Pijte jednu do dvije šalice dnevno, prije jela.
Listove možete koristiti i za biljne kupke.
Za kupke je potrebno usitniti oko 20 listova lovora i kuhati u 5 l vode. Posudu poklopite, a nakon jednog sata ulijte u kadu.
Eterično ulje lovora koristi se u proizvodnji sapuna.
Listovi su vrlo aromatični pa se mogu koristiti i kao repelenti protiv insekata.
Uzgoj lovora
Lovor raste na dobro dreniranom tlu na sunčanom ili blago sjenovitom položaju. Tlo može biti glinasto, pjeskovito ili ilovasto.
Razmnožavanje lovora je preko sjemena, reznicama, mladicama i položenicama.
Lovor treba orezivati ljeti i ukloniti mladice kad se pojave.
Vrlo dobro podnosi rezidbu pa se oblikuje kao stabalce, grm ili u piramidalnom obliku.
Listovi se koriste svježi ili suhi, a sakupljaju se ljeti i suše. Svježe osušeni listovi imaju snažniji okus i aromu od svježih listova.
Sušeni listovi nikako se ne bi trebali skladištiti dulje od godinu dana jer će izgubiti svoj okus.
Listove lovora treba čuvati u staklenci zaštićenoj od zraka i svjetlosti. Za popravljanje okusa hrani mogu se koristiti i suhi plodovi lovora.
Lovor je vrlo otporan na bolesti i štetočine, pa je idealan za sadnju pored osjetljivih biljaka.
Napomena:
Trudnice trebaju izbjegavati lovor jer može uzrokovati pobačaj. Otrovan je za pse i mačke.
Medvjetka (lat. Arctostaphylos uva-ursi) je višegodišnja zimzelena biljka iz porodice vrijesova.
Poznata je i kao uva, medvjeđe grožđe, medvjeđe uho, vučja jabuka, bejavica, planika, gornik.
Raste polegnuta po zemlji u obliku vrlo gustog, razgranatog grma.
Može se naći na dobro osunčanim planinskim područjima diljem Europe, Sjeverne Azije i Sjeverne Amerike, dok je kod nas najraširenija na Velebitu te na području Gorskog kotara.
Cvjetovi medvjetke su maleni i imaju prepoznatljiv zvonasti oblik.
Plodovi su sitne, sjajne bobice veličine zrna graška. Crvene su boje i kiselo-trpkog okusa.
Najveća vrijednost ove biljke su njezini sitni, mesnati, sjajni listovi. Jajastog su oblika, tamnozelene boje i kožnate strukture.
Bogatstvo ljekovitih sastojaka
Listovi medvjetke u svom sastavu sadrže fenolne spojeve, arbutin i metilarbutin i to u koncentracijama od 5 do 15 %.
Arbutin ima snažno antiseptičko te blago diuretsko djelovanje, što je od velikog značaja za eliminaciju bakterija iz organizma.
Pri tome je vrlo važno napomenuti da spoj koji u organizmu nastaje razgradnjom arbutina djeluje antiseptički isključivo u alkalnom okruženju.
Zbog toga se tijekom terapije medvjetkom ne preporučuje konzumacija kiselih namirnica.
Medvjetka sadrži i kinone te čak do 20 % galotanina.
Kinoni su poznati po svojim antibakterijskim svojstvima.
Po molekulskoj strukturi oni su vrlo slični poznatim antibioticima, tetraciklinima.
Galotanini također imaju snažno antibakterijsko djelovanje te se zbog toga smatraju vrlo dobrim saveznikom u suzbijanju urinarnih infekcija.
Prirodno sredstvo protiv urinarnih tegoba
Još u drugom stoljeću listovi medvjetke prepoznati su kao vrlo djelotvorno prirodno sredstvo.
Već su tada upotrebljavani za liječenje brojnih zdravstvenih problema, posebice onih vezanih za urinarni trakt.
Danas je ova biljka i službeno odobrena kao prirodni lijek za suzbijanje urinarnih infekcija.
Medvjetka ima širok spektar djelovanja.
Ona je poznati prirodni:
- antiseptik – sprečava razmnožavanje mikroorganizama
- antidijaroik – pomaže u suzbijanju proljeva
- antiinflamatorik – djeluje antiupalno
- diuretik – pospješuje izlučivanje urina
- dermetik – suzbija bolesti kože i potkožnog tkiva
- detoksikant – potiče eliminaciju toksina
- hemostatik – zaustavlja krvarenja
Medvjetka se koristi kao prirodna pomoć u liječenju i prevenciji tegoba mokraćnih organa.
Istraživanja su pokazala da terapija medvjetkom znatno smanjuje stopu infekcija mokraćnog sustava kod žena.
Vrlo je učinkovita u kombinaciji s korijenom maslačka, osobito za suzbijanje recidivnih urinarnih infekcija.
Medvjetka pomaže kod:
- infekcija bubrega
- infekcija mokraćnog mjehura
- infekcija mokraćne cijevi
- upala urinarnog trakta
- učestalog i bolnog mokrenja
Ova biljka je pokazala iznimnu djelotvornost kod problema bubrežnog pijeska i bubrežnih kamenaca.
Mješavina uve ursi, paprene metvice i hmelja učinkovita je i u liječenju noćne inkontinencije.
Čaj od listova medvjetke pomaže u liječenju povećane prostate, proljeva, šećerne bolesti, vaginalnih infekcija, herpesa i tuberkuloze.
Djelotvorna je i za jačanje bubrega, jetre, gušterače, za suzbijanje glavobolja te za smirenje i opuštanje.
Uva ursi smiruje, jača i učvršćuje nadražena i upaljena tkiva.
Zahvaljujući svojim diuretskim svojstvima pomaže u mršavljenju te u liječenju visokog krvnog tlaka.
Ova biljka poznata je i kao prirodni anti-aging serum jer otklanja bore, staračke pjege i ostale znakove starenja kože.
Izvrsna je za ublažavanje tamnih mrlja na koži, budući da sadrži hidrokinon, sastojak koji je vrlo djelotvoran u otklanjanju problema hiperpigmentacije kože.
Recepti
1. Čaj protiv urinarnih tegoba
Priprema:
3 do 4 grama suhoga lista medvjetke prelijte s 250 ml kipuće vode, poklopite, ostavite da odstoji 10 - 15 minuta, a zatim procijedite.
Ova količina se pije tri puta dnevno, između obroka.
Čaj se pije uvijek svježe pripremljen.
2. Čaj protiv upale prostate
Sastojci:
- 30 g lista medvjetke
- 30 g lista breze
- 30 g preslice
- 10 g cvijeta divizme
- 2 dl vode
Priprema:
Mješavinu biljaka kuhajte oko 5 minuta u 2 dl vode, zatim poklopite i ostavite da odstoji tri sata.
Procijedite i pijte dok je mlako.
Ovu količinu čaja konzumirajte dva do tri puta tijekom dana prije obroka.
3. Čaj protiv upale mjehura
Sastojci:
- 25 g lista medvjetke
- 25 g lista matičnjaka
- 25 g korijena odoljena
- 25 g zelene majčine dušice
- 2 dl vode
Priprema:
Mješavinu biljaka prelijte kipućom vodom, poklopite, ostavite da odstoji desetak minuta, a zatim procijedite.
Pijte jednu do tri šalice na dan.
Napomene:
Trudnicama, dojiljama i djeci mlađoj od 6 godina ne preporučuje se konzumacija medvjetke. Tijekom terapije s medvjetkom potrebno je izbjegavati slatku i kiselu hranu kao i slatke i kisele napitke, budući da spojevi medvjetke djeluju isključivo u mokraći koja je alkalna.
Kod uzimanja ove biljke mokraća može poprimiti crvenkastu ili zelenkasto-smeđu boju, što je normalna pojava.
Nema komentara:
Objavi komentar